Zabranjeni simboli u dekoraciji. Što Kinezi nikad ne bi imali u kući
U kineskoj kulturi dom nije samo mjesto stanovanja, on je produžetak osobne energije, obiteljskog sklada i duhovne ravnoteže. Svaki predmet, slika ili boja u prostoru nosi određenu simboliku pa se velika pozornost pridaje onome što ulazi u kuću. I dok su mnogi elementi uređenja domova pomno birani zbog sreće, zdravlja i blagostanja, postoji i druga strana tradicije, ona koja upozorava na simbole koje treba izbjegavati.
Predmeti koji se ne unose u kuću
Kinezi su poznati po duboko ukorijenjenom praznovjerju i poštivanju feng shuija, drevne vještine uređenja prostora koja ima zadatak uskladiti čovjeka s energijama prirode. Zbog toga se određeni predmeti uopće ne unose u kuću, jer se vjeruje da mogu narušiti sreću, zdravlje ili odnose u obitelji. Na primjer slike ili skulpture koje prikazuju prizore tuge, agresije ili smrti, poput golih stabala bez lišća, borbi lavova ili ptica u kavezu, smatraju se lošim znamenjem. Oni unose energiju tuge, gubitka ili zatočenosti, što se, prema vjerovanju, može prenijeti i na članove kućanstva. Posebna se pozornost posvećuje biljkama: suho cvijeće, uvenule biljke ili plastične zamjene nisu dobrodošle. Suho cvijeće simbolizira nešto mrtvo, a u kulturi koja iznad svega cijeni dug život i obnavljanje, takvi simboli djeluju kao neželjeni poziv nesreći.
Zrcala su također izvor mnogih zabrana, osobito ako su postavljena nasuprot ulaznim vratima. Smatra se da odbijaju dobru energiju i sprječavaju njezin ulazak u dom. Isto vrijedi za krevete postavljene ispod prozora, što prema feng shuiju može simbolizirati nesigurnost i gubitak zaštite.
Što ne smijete darovati Kinezu
Motivi koji zvuče poput riječi “smrt” (死 sǐ) ili “razlaz” također se strogo izbjegavaju, jer se vjeruje da je fonetska povezanost dovoljna da prizove lošu sreću. Pazi se čak i na brojeve: broj 4 (四, sì) gotovo je identičan riječi za smrt, pa se u mnogim kineskim zgradama preskače četvrti kat. Ni fotografije preminulih članova obitelji nisu dobre u domovima, izuzev posvećenog mjesta za pretke, ako u domu postoji. Vjeruje se da takvi simboli mogu nehotice pozvati duhove u kuću ili unijeti tugu i nesreću u svakodnevni život.
Kineska kultura izbjegava i poklanjanje određenih predmeta, primjerice satova, jer izraz „darovati sat“ (送钟, sòng zhōng) zvuči isto kao „pratiti nekoga na posljednji put“, što se povezuje s pogrebom. Isto vrijedi za darivanje kišobrana (伞, sǎn), jer se riječ izgovara kao „raskid“. Iako suvremeni kineski građani žive u modernim stanovima, često u urbanim središtima poput Šangaja ili Pekinga, stara vjerovanja i dalje duboko prožimaju svakodnevicu. Unatoč utjecaju globalnih trendova, vjerovanje u snagu simbola ostaje snažno. Uređenje doma nije samo pitanje estetike, ono je duhovna praksa, ispunjena pažnjom, poštovanjem prema predcima i vjerom da prostor u kojem živimo izravno oblikuje našu sudbinu. U kineskoj kulturi dom je sveti prostor, mjesto gdje se skuplja i kruži qi (životna energija), gdje stanuje obiteljska sreća, zdravlje i blagostanje. Upravo zato način na koji je dom uređen ima duboko značenje. Nije riječ samo o estetici, nego o duhovnoj zaštiti i energetskoj ravnoteži.