U Kini se mogu kupiti apsolutno svi lijekovi kao i kod nas, treba samo znati gdje, ali mene su mnogo više zanimale tradicionalne ljekarne koje su nudile čudnovate pripravke kao iz neke bajke. Naravno, u vrijeme kad nisam bolesna jer u suprotnom nisam imala previše povjerenja u medicinske pripravke u Kini. Okusi tih čajeva, kapi, […]

Iako Šangaj ima najsuvremenije bolnice, laboratorije i vrhunsko medicinsko osoblje, sve je to uglavnom preskupo za obične smrtnike poput mene i namijenjeno najbogatijem sloju društva te bogatim strancima. Ostali se liječe po haustorima, malim improviziranim klinikama te u ljekarnama-trgovinama gdje se prodaju tradicionalni kineski lijekovi. Nakon što lijekovi koje sam ponijela sa sobom nisu odagnali […]

U Kini je dugi niz godina postojala opcija u kojoj ste mogli platiti kako bi imali još jedno dijete. Ovisno o tome kolika su vam bila primanja ovisio je i iznos. U sedamdesetima kad se počela provoditi politika jednog dijeteta  dopuštenje za drugo dijete moglo se kupiti već za stotinu kuna. U ono vrijeme i […]

Krajem sedamdesetih godina Kinezi su uveli politiku jednog djeteta pod pretpostavkama da je veliko povećanje broja Kineza prijetnja ekonomskim resursima. Analitičari i danas vode žustre rasprave oko dobrobiti ovakvoga zakona i načinima na koje je provođen. Vrlo rigorozna politika jednog djeteta ostavila je mnogobrojne posljedice na čitavo društvo. Neke su od njih iznimno pozitivne. Primjerice, […]

Nije baš uvijek lako kada si samac. Iako to ima i dobrih strana. Jedna od njih je i Dan samaca koji su osmislili u Kini u 1990-ih, a obilježava se 11. studenoga. Kao protuteža Valentinovu, ovaj je dan za one koji još uvijek nisu pronašli srodnu dušu i preziru Valentinovo. A takvih je u Kini […]

Kad se razboliš u Kini postoji niz načina da ozdraviš. Samo treba znati koji je najbolji i naučinkovitiji. Mene tih prvih dana u Šangaju napada sve živo i neživo – imam upalu svega sto se upaliti može, jedino se još slijepo crijevo dobro drži, a i to je pitanje do kad će biti tako.  Kad uđem […]

Šangaja nudi puno toga –  uz uvjet da ima novca. Europski božićni ručak u Hotelu Ritz-Carlton stajao je 600 kuna po osobi (hvala, James i Tamara). Na stolu se nudi apsolutno sve što postoji na svijetu, osoblje je preljubazno i sretno da imaju goste strance. Kad u Hrvatsku dođu stranci mi samo gledamo kako da […]

Biser orijenta ili Pariz istoka imena su kojima se nerijetko naziva Šangaj. No, Šangaj je dvanaest puta veći od Pariza i trenutno broji oko 25 milijuna stanovnika. Naravno, vjerojatno se tu radi i o većem broju, no mnogi došljaci u grad nemaju sređene sve papire, boravište i potrebne dozvole pa u konačan broj ne ulaze. […]

Jedne sam večeri pozvala Mary da zajedno odemo na šetnicu s koje pogled puca na nebodere grada. Nakon razgovora s ocem i njegova odobrenja, krenule smo. Njoj je bilo fascinantno kako ja poznajem grad, kako znam gdje se što nalazi i u koje ulice ići. A zapravo je bilo iznimno jednostavno – samo ravno pa […]

Kineskinje, a posebice Kinezi, uglavnom su ili iznimno sramežljivi ili zatvoreni u komunikaciji sa strancima, i to ne samo sa strancima koji dođu u Kinu, već i sa sunarodnjacima koje ne poznaju. U početku mi je to bilo simpatično, ali je kasnije postalo jako naporno i često sam se znala pitati kako ti ljudi uopće […]