Mijenjate se s obzirom na to gdje živite
Jedne sam večeri pozvala Mary da zajedno odemo na šetnicu s koje pogled puca na nebodere grada. Nakon razgovora s ocem i njegova odobrenja, krenule smo. Njoj je bilo fascinantno kako ja poznajem grad, kako znam gdje se što nalazi i u koje ulice ići. A zapravo je bilo iznimno jednostavno – samo ravno pa do kraja, do rijeke. I nazad istom ulicom. Godinu dana kasnije ona je do najsitnijih detalja znala točno o čemu smo razgovarale, kojim smo putem hodale i što smo tada vidjele. Za nju je taj prvi odlazak do šetnice na Bundu bio prava avantura i vjerujem da ga je prepričavala svima. Kao i pokazivala fotografije. 
Sve što nije na fotografijama i objavljeno na društvenim mrežama –kao da se nije dogodilo. Godinu kasnije i dalje nikamo nije išla sama, zaklanjala je osmijeh rukom i sramila se većine drugih ljudi, iako u mnogo manjoj mjeri. Njezin je engleski napredovao, moj kineski također pa smo se napokon i razumjele i mogle razmijeniti poneku informaciju. Otkrila mi je i veliku tajnu: išla je u kino u susjednoj ulici s dečkom koji radi u hostelu. On nije baš njezin tip, malo je debeljuškast i smiješno priča na dijalektu, ali ju je pozvao i ona je išla. U kinu su gledali film i to je sve što su radili. Gledali film. Ocu nije ništa rekla i smatrala je to najvećom tajnom koju ima. Odlazak u kino s kolegom s posla i gledanje filma. Ništa vise. U odnosu na Kineskinje koje love strance po luksuznim hotelima Šangaja, moja se prijateljica činila kao pravo nevinašce, što je zapravo i bila. Kina u svemu ima dva lica i nemoguće je dati jednostavan odgovor na pitanje o tome kakvi su ljudi, običaji, način života… Mnogo toga ovisi o tome odakle dolazite, a mijenjate se s obzirom na to gdje živite. 
China