Carske konkubine dinastije Tang
Dinastija Tang smatra se zlatnim dobom kineske kulture, a položaj žena bio je relativno slobodniji nego u kasnijim razdobljima. No unutar carskoga dvora hijerarhija je bila stroga, a konkubine su igrale ključnu ulogu, od političkih saveza do kulturnog pokroviteljstva.
Uspon carice Wu Zetian
Tijekom 289 godina vladavine Tang dinastije, Kinom je vladao ukupno 21 car, a s promjenom vladara mijenjala su se i pravila odnosa prema ženama na dvoru. Carica Wu Zetian, jedina žena u cijeloj kineskoj povijesti koja je formalno preuzela titulu cara (皇帝 – huangdi), ostaje upečatljiv simbol ženske moći u patrijarhalnom društvu dinastija. Njezina pojava i vladavina u 7. stoljeću, tijekom razdoblja dinastije Tang i kratkotrajne dinastije koju je sama osnovala, Zhou, ne predstavljaju samo povijesnu iznimku nego i dokaz da su, unatoč čvrstim pravilima muške dominacije, žene znale pronaći put do vlasti, utjecaja i ostavštine.
Wu Zetian ušla je u dvor kao konkubina cara Taizonga, no svoj uspon započinje nakon njegove smrti, kada postaje partnerica, a zatim i supruga njegova sina, cara Gaozonga. Iako su neke žene, osobito iz više klase, tijekom Tang razdoblja uživale veću slobodu nego ikada (nosile su mušku odjeću, jahale konje, pisale poeziju), život konkubina bio je sve samo ne jednostavan.
Sustav konkubina i harema
Mnoge žene ušle su u harem kao takozvani „ljudski darovi“, mlade djevojke koje su lokalni upravitelji slali caru kao znak lojalnosti ili želje za političkom naklonošću. Takav sustav bio je uobičajen i podupirao hijerarhiju moći koja je ženu smatrala resursom. Car Xuanzong navodno je imao čak 40.000 žena u svojem haremu, uključujući sluškinje i konkubine, što nije bio samo izraz osobne moći, već i dio diplomatske i regionalne politike.
Za neke od konkubina, osobito one koje su rodile sinove, život u palači mogao je donijeti uspon do visoke pozicije. Za druge je bio zatvor – doslovno i simbolično. Neke su, prema tadašnjim običajima, morale umrijeti (ili su bile smaknute) kako bi „pratile“ cara u zagrobni život, posebice u ranijim fazama dinastije, kada su stari rituali još bili živi. Hijerarhija i uloga žena u kineskom carskom haremu bila je strogo definirana i odražavala je političku strukturu samog dvora. Harem nije bio samo prostor intimnosti nego i moći, rivalstva i strategije. U njemu su živjele stotine, pa i tisuće žena, a svaka je imala točno određeno mjesto i ulogu u složenoj društvenoj mreži unutar palače. Na vrhu hijerarhije nalazila se carica (皇后, Huánghòu), jedina službena supruga cara i žena s najvećim političkim utjecajem. Njezina je dužnost bila ne samo održavanje reda u haremu, već i rođenje nasljednika i čuvanje obiteljskog dostojanstva. Carica je često dolazila iz moćne obitelji i bila izravno uključena u političke igre, pa čak i državne odluke. Ispod nje stajale su četiri plemićke konkubine (妃, Fēi), žene visokog ranga, obično iz važnih klanova ili aristokratskih loza. One su uživale brojne privilegije, a njihov utjecaj mogao je biti znatan, osobito ako bi stekle carevu naklonost.
Slijedile su devet običnih konkubina (嬪, Pín), žene srednjega ranga, koje su još uvijek pripadale eliti, ali su imale manje političkog utjecaja. Njihov položaj bio je nestabilniji, ovisan o pažnji cara i podršci unutar haremskih saveza.
Na dnu piramide nalazile su se služavke (宫女, Gōngnǚ), mlade djevojke iz običnih obitelji, često poslane na dvor vrlo rano. Iako su formalno imale ulogu sluškinja, neke su od njih, ako bi privukle carevu pažnju, mogle postati konkubine i time iz korijena promijeniti svoju sudbinu.
U sjeni raskošnih dvorana, haremski je život bio krut, okrutan i nepredvidiv. No istodobno, on je ženama davao priliku, rijetku, opasnu, ali katkad moćnu, da ostave svoj trag u povijesti.