Biser orijenta ili Pariz istoka

---

Biser orijenta ili Pariz istoka imena su kojima se nerijetko naziva Šangaj. No, Šangaj je dvanaest puta veći od Pariza i trenutno broji oko 25 milijuna stanovnika. Naravno, vjerojatno se tu radi i o većem broju, no mnogi došljaci u grad nemaju sređene sve papire, boravište i potrebne dozvole pa u konačan broj ne ulaze. Sve to skupa pomalo podsjeća na popis birača u Hrvatskoj. No, tu prestaje svaka sličnost između Šangaja i Hrvatske od koje je daleko veći. Šangaj je najmnogoljudniji grad u Kini, a osmi na svijetu. Godišnje ovaj megapolis posjeti više od devet milijuna turista. A zahvaljujući tako velikom broju posjetitelja postoji i posebni 72-satni nevizni sustav po kojemu u ovom gradu možete ostati tri dana. To je još jedna potvrda činjenice da se Kina i Šangaj otvaraju svijetu. 

Broj posjetitelja Šangaja ne bi trebao čuditi kada se uzme u obzir informacija da je Kina treća najposjećenija zemlja svijeta. I dok se u Peking putuje uglavnom zbog prošlosti i povijesti, u Šangaj se dolazi zbog budućnosti. Bolje budućnosti. Velik ekonomski uspjeh grada privlači mnogobrojne investitore koji u roku od tri dana mogu sklopiti unosne poslove, pokrenuti posao, pronaći suradnike.

Ponekad mi se činilo da je sve u gradu podređeno poslovnjacima i zakonu novca. Jedan od primjera je i Facebook koji je u ostatku Kine zabranjen, a u vrijeme moga dolaska u trgovačkoj zoni Šangaja vlasti su uvele opciju da se slobodno koristi. Iako službeno zabranjen, brojni Kinezi ipak imaju svoj Facebook profil. Stranac u gradu može pronaći baš sve luksuzne brendove, apsolutno sve vrste hrane, zabave…