Treba li sobi prozor?
Moja prvotna oduševljenost cijenom od samo 55 kuna za krevet u šestokrevetnoj sobi bez prozora u Šangaju splasnula je kada mi je jedan Francuz kojega sam upoznala u hostelu rekao da on već godinu dana živi u jednokrevetnoj hostelskoj sobi u susjednoj ulici. I da soba ima prozor. I da je cijena samo 45 kuna za noć. On je došao u Šangaj na studentsku razmjenu i jednostavno ostao. No, kako više nije imao osiguran smještaj od strane fakulteta u domu, probao je iznajmiti stan, a to je ponekad u ovom gradu nemoguća misija, neovisno o broju nekretnina na tržištu. Osim ako niste uistinu bogati ili strani stručnjak na privremenom radu u Kini. U tom slučaju potragu za stanom za vas će odraditi vaša tvrtka, a vi morate samo reći koji vam se stan sviđa. No, ako ste došli u Šangaj, a posao tek trebate naći, stan će biti mnogo teže pronaći.
Govori mi novi prijatelj Francuz da je nakon silne gnjavaže i traženja stana preko nekih poznanika napokon dobio kontakt za hostel i napravio najbolji mogući potez – iznajmio jednokrevetnu sobu na godinu dana. Naravno, uz suludo dobru cijenu od 45 kuna na dan. Ima svoju sobu, svoju malu kupaonicu i s ostalim zaposlenicima hostela koristi njihovu kuhinju restorana gdje uglavnom i jede. U zamjenu za tako dobar dogovor stoji na raspolaganju hostelu svaki put kada dođu francuski turisti, a dnevno radi sat-dva na recepciji, uglavnom po dogovoru i ovisno o njegovim drugim obvezama. On je prezadovoljan ovom kombinacijom jer ima svoju sobu, može kuhati, uči kineski, Kineskinje ga obožavaju i doslovno svaki dan može imati drugu ako želi. Upoznao je gomilu ljudi sa svih strana svijeta i uživa u svom šangajskom životu… 
China